Hrvatska nogometna reprezentacija doživjela je najteži poraz (0:7), a krivci za to su, uz Engleze, zapravo i hrvatski igrači koji su na Rujevici izgledali – tragično
Toliko tragično da je čak i kapetan Luka Modrić priznao da ga je sram.
U istom smjeru išla je i analiza Nenada Bjelice, a za mišljenje su novinari Tportala nazvali i proslavljenog bosanskohercegovačkog trenera Vahida Halilhodžića, koji je radio kao selektor u čak četiri reprezentacije (Maroko, Alžir, Japan, Obala Bjelokosti), a svojevremeno je bio trener i zagrebačkog Dinama.
Englezi su pobijedili Hrvatsku 7:0, a mnogi su iznenađeni načinom na koji je reprezentacija izgledala. Što se dogodilo?
“I ja sam iznenađen tom predstavom. Ne znam što se dogodilo, ali takvo ponašanje traži objašnjenje. Nedostajali su kuraž i dišpet, ono čime se hrvatska reprezentacija godinama ponosila. Nedostajali su volja, želja za pobjedom i agresija. Ovo nije bila predstava koja se može tek tako prijeći. Potrebna je dubinska analiza jer hrvatska reprezentacija, čini mi se, ulazi u razdoblje u kojem treba postaviti mnoga pitanja. Zlatno razdoblje, obilježeno fantastičnim rezultatima, možda je iza nje. Sada je vrijeme da se ljudi koji vode hrvatski nogomet zapitaju što i kako dalje. Stvarno je bilo nestvarno gledati ono što su igrači pokazali na utakmici.”
Mogu li igrači koji su još nedavno bili vrlo dobri na Svjetskom prvenstvu ovako naglo pasti u reprezentaciji?
“To je pitanje za analizu: što se dogodilo? Nisam vidio da se itko ljuti ili pokušava probuditi ekipu. Nekoliko puta vidio sam izbornika Slavena Bilića. I on je djelovao zaprepašteno i iznenađeno predstavom. Nije mnogo gestikulirao niti je, koliko sam vidio, pokušavao nešto pokrenuti. Treneri obično počnu vikati, tražiti reakciju, pokušavaju nešto učiniti da pokrenu momčad. Ovdje je to bila čudna situacija. Čudan je bio i ambijent. Došla su djeca navijati. Da je na tribinama bila uobičajena publika, s obzirom na sve što se događalo, situacija bi možda bila još gora, bilo bi i zvižduka. Sve je to bilo pomalo bizarno i traži objašnjenje, i psihološko i fizičko. U svojem žargonu rekao bih da sam vidio mnogo ‘glumaca’, igrača koji kao da uopće nisu željeli igrati. I ta gluma bila je vrlo čudna. I to traži objašnjenje.”
Je li ovo znak da Hrvatsku čeka teže razdoblje?
“Hrvatska ulazi u razdoblje velikih poteškoća. Ono što je Dalić napravio svojim radom i rezultatima vjerojatno pripada bližoj i daljoj prošlosti. Sada je situacija drukčija, a na nju nisu navikli ni hrvatski navijači ni novinari. I vi ste iznenađeni. Prije nekoliko mjeseci govorio sam da je normalno da dođe do pada rezultata. Rezultati koje je Hrvatska postizala bili su izvanredni. Ali ovakva utakmica traži posebno objašnjenje. Ovo više nije samo pitanje igre, nego i čudnog ponašanja većine igrača.”
Luka Modrić rekao je da u 20 godina u reprezentaciji nije gledao lošiju utakmicu i da ga je sram. Je li to prava riječ?
“Da, to je upravo ta riječ. Ne želim dolijevati ulje na vatru ni upotrebljavati velike riječi kako bih nekoga dodatno kritizirao. Ali mene je ovo stvarno iznenadilo. Bilo je nekoliko igrača koji su nešto pokušavali, osobito u napadu. Ipak, bili su ograničeni svojim kvalitetama. Kod većine igrača vidjelo se neprihvatljivo ponašanje, i kada su imali loptu i, posebno, kada je nisu imali. Svaki put kada bi Englezi malo više preuzeli loptu, mogli su zabiti. Zaustavili su se na sedam golova, a mogli su ih dati tko zna koliko. Žao mi je što ni Hrvatska nije zabila, posebno zbog Matea (Kovačić).
On mi je jako drag i prema njemu imam posebnu naklonost jer sam ga uveo u momčad kada mu je bilo 16 godina. Ali Hrvatska nije imala nijednu smišljenu akciju. Pokušaji da se nešto napravi protiv tako jake ekipe bili su smiješni. Dodavanja su bila pročitana. U obrani je izgledalo kao da su postavljeni stupovi, a Englezi su se šetali. Nije bilo agresije ni presinga. Presing ne može igrati jedan igrač. To je kolektivna želja skupine igrača. Svi u zoni oko lopte moraju biti sinkronizirani i zajedno pritiskati. Malo sam začuđen jer protiv Engleske inspiracija, želja i ambicija uvijek moraju biti prisutne. Nisam ih vidio.”